Koji troškovi su priznati u obrtu?

Pitanje priznavanja troškova kod obrtnika, posebno kod uslužnih, se uvijek uzima s rezervom i stvara dilemu da li nešto može da se prizna u poslovni trošak ili ne.

Naravno, uvijek polazimo od Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak, koji ovo pitanje detaljno obrazlažu.

Dodatnu komplikaciju predstavljaju obrti i djelatnosti koji se mogu obavljati od kuće. 

Ali, uvijek postoji rješenje.

U ovom tekstu ćemo detaljno objasniti i pobrojati sve troškove koji se mogu priznati kod obrta, bez obzira da li je u pitanju uslužni, proizvodni ili neki treći tip obavljanja obrta.

Zakonski okvir priznavanja troškova poslovanja kod obrtnika

Generalno govoreći, poslovanje obrta je regulisano kroz nekoliko zakona i to na prvom mjestu Zakonom o obrtu i srodnim djelatnostima, a zatim Zakonom o doprinosima, Zakonom o porezu na dohodak, te Zakonom o porezu na dodanu vrijednost. 

Dodatno regulisanje poslovanja obrta se veže za one djelatnosti koje su regulisane posebnim zakonima, a to su trgovina, transport, ugostiteljstvo, turizam, nekretnine, računovodstvo, advokaturu i sl.

Priznavanje troškova poslovanja često može dovesti u dilemu i slučajeva je jako mnogo, te ćemo ovdje pokušati pobrojati što više ili navesti generalni stav ili način priznavanje, ali sigurno nećemo moći pobrojati sve, jer je toliko mnogo vrsta djelatnosti koje se mogu obavljati.

Koji troškovi se mogu priznati u poslovne rashode, a koji ne?

Obrtnici poslovni rezultat utvrđuju na osnovu razlike između ostvarenih prihoda i rashoda, koji se evidentiraju u Knjizi prihoda i rashoda (KPR-1041) u toku jedne kalendarske godine. Utvrđena razlika predstavlja dohodak obrtnika na koji on plaća porez na dohodak u iznosu od 10%. 

Kratka napomena da obrtnici paušalci nisu dužni voditi nikakve knjige, osim Knjige prometa i to u slučaju da imaju naplate preko transakcijskog računa. Također, oni ne utvrđuju niti evidentiraju prihode i rashode, jer za tim nema potrebe, a obzirom da je fiksno određen iznos poreza na dohodak koji oni paušalno plaćaju tokom godine, bez obzira na njihovo poslovanje.

Obrtnik posluje po principu blagajne. To znači da se prihodi i troškovi priznaju u trenutku naplate, odnosno plaćanja. Izuzetno od ovog pravila jeste nabavka dugotrajne imovine ili opreme za koju se obračunava amortizacija. U ovom slučaju se evidentira izdatak novca za nabavku, ali se trošak priznaje u visini propisanih stopa amortizacije za određene vrste opreme i imovine koja se koristi u poslovanju. Ali, o ovome ćemo mnogo detaljnije u nastavku.

S druge strane, svi novčani izdaci se ne mogu smatrati troškom, pa se npr.: plaćeni porez na dohodak obrtnika (ne i njegovih zaposlenika, ako ih ima) i akontacija poreza na dohodak ne smatraju troškom. 

O poslovnim rashodima, odnosno troškovima pišemo više u nastavku.

Poslovni rashodi koji se u potpunosti priznaju

Rashode možemo podijeliti na one koji se mogu priznati u trošak poslovanja i one koji se ne mogu priznati kao trošak poslovanja. 

I jedni i drugi su novčani izdaci, ali ovi nepriznati ne umanjuju osnovicu za obračun poreza na dohodak na kraju obračunskog perioda. 

Osim ova dva, postoje i oni rashodi koji se priznaju u procentualnom iznosu jednokratno u toku poslovne godine.

Ovdje ćemo obuhvatiti sve poslovne rashode ili makar generalno dati smjernice šta sve može da se prizna kao rashod poslovanja obrta.

Zakon kaže da poslovni rashodi koji se mogu odbiti od prihoda jesu plaćeni troškovi, odn. novčani izdaci, u toku jednog poreznog perioda, a koji su u potpunosti izričito i direktno povezani sa obavljanjem djelatnosti.

Koji su to sve troškovi?

Nabavka robe i materijala

Nabavka trgovačke robe (u trgovinama) ili materijala za obavljanje djelatnosti predstavljaju troškove poslovanja za bilo koji vid obrta, odn. bez obzira da li se obrt obavljao kao osnovno, dopunsko ili dodatno zanimanje.

Ovdje imamo dva slučaja i to:

1. Obrt je u PDV sistemu
2. Obrt nije u PDV sistemu.

U slučaju da je obrt u PDV sistemu, kao rashod se priznaje osnovica bez PDV nabavljene i plaćene robe i/ili materijala u toku jednog poreznog perioda, odnosno poslovne godine. PDV u ovom slučaju ne predstavlja trošak poslovanja.

U drugom slučaju, kada obrt nije u PDV sistemu, onda se kao rashod priznaje ukupna vrijednost nabavljene i plaćene robe ili materijala sa uključenim PDV.

Ovo pravilo u vezi s PDV važi za sve nabavke, bilo da se radi o nabavci robe/materijala ili drugim nabavkama (oprema, usluge i td.).

Doprinosi, porez na dohodak i ostale naknade zaposlenima

Svi doprinosi koje obrtnik plaća po osnovu Zakona o doprinosima FBiH predstavljaju rashod obrta, bez obzira da li ih plaća za sebe kao vlasnika ili ih plaća za svoje zaposlene, a ukoliko ima nekog angažovanog po osnovu ugovora o radu.

Osim obaveznih doprinosa (doprinosi za PIO, doprinosi za zdravstvenu zaštitu i doprinosi za zaštitu od nezaposlenosti) u trošak poslovanja spadaju i sljedeći izdaci za poreze i naknade:

• Neto plata i naknade plate zaposlenika, 
• Topli obrok, 
• Naknada prijevoza na posao i sa posla, 
• Regres za godišnji odmor, 
• Ostale naknade i pomoći na koje zaposlenik ima pravo,
• Dnevnice za službena putovanja, 
• Terenski dodaci, 
• Naknada za korištenje vlastitog vozila u poslovne svrhe (15% od cijene goriva po pređenom kilometru, a za električna i hibridna vozila fiksno 0,30 KM po pređenom km),
• Otpremnina,
• Nagrade zaposlenicima,
• Porez na dohodak - samo za zaposlene (porez na dohodak koji plaća obrtnik za sebe, odnosno za iznos koji mu je utvrđen na osnovu obračuna na kraju godine, kao i akontacija poreza ne smatra se rashodom),
• Opšta vodna naknada, i
• Naknada za zaštitu od elementarnih nepogoda.

Ukoliko je obrtnik angažovao neko lice po osnovu ugovora o djelu, svi izdaci koje je obavezan da izvrši po osnovu naknade za taj angažman, te pripadajući doprinosi i porezi smatraju se rashodom.

Ostali rashodi koji se priznaju kao odbitak

Ostali rashodi koji se mogu odbiti u punom iznosu od ostvarenih prihoda obrtnika su prilično široko definirani. 

U prve dvije kategorije koje smo naveli prethodno, svrstani su oni koji zauzimaju posebne kolone u Knjizi prihoda i rashoda, dok se u ostale mogu svrstati svi ostali koji su pobrojani generalno u Zakonu i Pravilniku. 

Ovdje smo u prve dvije kategorije svrstali i one koji spadaju u ostale, ali iz praktičnih razloga su svrstani na mjesto za koje se logičnije vežu, kao što su naknade i prava koja se isplaćuju zaposlenicima.

U nastavku su pobrojani svi izdaci koji se smatraju rashodom poslovanja u punom iznosu, a kao takvi se priznaju od datuma početka poslovanja navedenog u rješenju o odobrenju obavljanja obrta i to kako slijedi:

• Kopiranja, takse, ovjere, izrada pečata i td.,
• Godišnje takse i obavezne članarine raznim stručnim udruženjima (taksa na istaknutu firmu, članarina obrtničkoj ili nekoj strukovnoj komori ili organizaciji)
• Troškovi nastali u vezi sa edukacijom zaposlenika ili vlasnika, kao i učenje stranih jezika, osim ako se radi o sticanju nekog stručnog zvanja (majstorski ispiti, ispiti za certificirane računovođe, ostali stručni ispiti i sl.), a iz razloga jer su ti certifikati lični i izdaci za njih se smatraju ličnom koristi. Međutim, ukoliko bi obrtnik za zaposlenika platio ovakav vid certificiranja, bez da mu na to obračuna doprinose kao na platu, to se ne smatra rashodom. A ukoliko bi mu platio takav vid specijalističke obuke i certifikacije i na plaćeni iznos obračunao doprinose kao i na redovnu platu, ukupan izdatak bi se smatrao rashodom poslovanja.
• Naknade za šume, 
• Članarine turističkim zajednicama,
• Razne takse i naknade (administrativne takse, takse prilikom registracije službenih vozila, takse prilikom raznih prijava na javne natječaje i konkurse i sl.),
• Porez na imovinu, 
• Kamate na kredite ili pozajmice koje su uzete u svrhu poslovanja, 
• Razne naknade ili kotizacije za seminare u državi ili inostranstvu, 
• Manjkovi (kalo, rastur, kvar i lom) do propisane visine,
• Neotpisani dio vrijednosti i drugi rashodi od prodaje dugotrajne imovine, odnosno opreme,
• Pretplate (mjesečne ili godišnje) na stručne časopise ili organizacije koje pružaju usluge kontinuirane edukacije, a radi održivog obavljanja djelatnosti, 
• Pretplate na online servise koje su direktno povezane sa obavljanjem djelatnosti (hosting, cloud servisi, razni drugi web servisi kao što su domene, email, CRM i td.),
• Mjesečne pretplate i izdaci za mobilnu i fiksnu telefoniju, zatim internet, električnu energiju, ostale dažbine u poslovnim prostorijama (smeće, voda…),
• U slučaju da se djelatnost obavlja u stambenom prostoru i ako postoji ugovor o najmu stambenog prostora u poslovne svrhe, može se umjesto naknade za kiriju ugovoriti da zakupac plaća redovne mjesečne troškove (voda, struja, smeće, održavanje…),
• Nabavka kancelarijskog materijala i sitnog inventara,
• Svi troškovi koji se mogu vezati za održavanje i servisiranje uređaja i opreme (redovni servisi, popravci u slučaju kvarova, izdaci za godišnja održavanja),
• Naknade za stručna savjetovanja, konsultacije, ISO certificiranje ili drugi vidovi certificiranja, akreditiranja i standardizacije, 
• Svi dodatni troškovi službenih putovanja i obezbjeđenja smještaja i ishrane, ali samo i isključivo ako je u poslovne svrhe i uz validne fakture (prisustvo seminarima, edukacije, poslovne konferencije i događaji, poslovni sastanci, ishrana, parking, avio i taxi karte ili karte za javni prijevoz i td.). 

Ovdje je jako bitno utvrditi i jasno definirati kad se privatno auto koristi u poslovne svrhe, a kad za lične potrebe. Pravo na naknadu za korištenje privatnog vozila ima i vlasnik obrta koji je ujedno i zaposlenik u svom obrtu i zaposlenici. 

Što se tiče rashoda koji se priznaju u procentualnom iznosu, u zakonu su nabrojani sljedeći:

• Izdaci za oglašavanje, PR i promo materijal u rashode se priznaju u visini 3% od ukupnih prihoda ostvarenih u prethodnoj godini,
• Troškovi reprezentacije se priznaju u rashod u iznosu od 1% od ukupnih prihoda,
• Sponzorstvo se priznaje do 1% od prihoda i to u svrhu podrške naučnih, sportskih i zabavnih aktivnosti, a koje se obavljaju unutar Federacije BiH,
• Donacije u visini od 0,5% prihoda ostvarenih u prethodnoj godini bilo da su date u robi, stvarima ili novcu koji je uplaćen na transakcijske račune u kulturne, odgojno-obrazovne, naučne, zdravstvene, humanitarne, sportske i vjerske svrhe, udruženjima i drugim licima koja djelatnost obavljaju u skladu sa posebnim propisima.

U nastavku pišemo o nabavci i obračunu amortizacije na nabavljenu opremu, odn. stalna sredstva.

Nabavka i amortizacija dugotrajne imovine (stalnih sredstava/opreme)

Nabavka dugotrajne imovine, odnosno opreme potrebne za obavljanje djelatnosti se može u rashod priznati na dva načina i to:

1. Oprema koja se koristi duži niz godina i čiji je vijek trajanja duže od jedne godine, a čija je nabavna vrijednost niža od 1.000,00 KM, može se priznati u rashod u cjelosti u godini nabavke, pod uslovom da je stavljena u funkciju. Ovo pravilo se može koristiti, ali nije obavezno primjenjivati.
2. Dugotrajna imovina čija je pojedinačna vrijednost viša od 1.000,00 KM se amortizuje u procentualnom iznosu duži niz godina i to na sljedeći način, odn. po grupama kako slijedi:
1. Građevine 10% godišnje, osim:
1. Upravnih, administrativnih, uredskih i ostalih zgrada za obavljanje uslužnih djelatnosti 3%,
2. Stambenih zgrada, hotela i restorana 5%,
3. Cesta, komunalnih objekata, gornjeg stroja željezničkih pruga 14,3%.
2. Oprema, vozila, mehanizacija 20%, osim:
1. Opreme za vodoprivredu, vodovod i kanalizaciju 14,3%,
2. Opreme za zaštitu okoliša 33,3%
3. Višegodišnji zasadi 14,3%,
4. Osnovna stada 40%,
5. Nematerijalna stalna sredstva 20%.

U slučaju prodaje opreme (odn. dugotrajne imovine) koja nije u potpunosti amortizovana, neotpisana vrijednost se u cjelosti priznaje kao rashod.

Amortizacija se priznaje samo na ona stalna sredstva koja se koriste na teritoriji Federacije BiH.

Priznavanje rashoda u obrtima koji se obavljaju u stambenim prostorijama

Specifične su one djelatnosti i obrti koji se mogu obavljati u stambenim prostorijama u kojima obrtnik živi i stalno boravi.

Sve do sada pobrojano važi i za ove obrte, ali se nameće pitanje onih troškova za dobra koja se nabavljaju i koriste u ličnu korist, kada se djelatnost ne obavlja.

Dilema je da li se u potpunosti mogu priznati svi ovi troškovi ili ne. Šta npr. sa troškovima električne energije, interneta i sl. u ovom slučaju, odn. ako se obrt obavlja u vlastitoj kući ili stanu? Ili, da li se mogu klima uređaji nabaviti i instalirati u stambene prostorije u kojima se obavlja djelatnost, iako se u “poslovne svrhe” neće koristiti sve vrijeme?

Da li će se ova i slične dileme moći riješiti ili ne, ostaje da se vidi, a do tad bih lično koristio ukupne troškove u odbitak.

Rashodi koji se ne mogu odbiti 

Naravno, postoje rashodi, tačnije novčani izdaci koji se ne mogu smatrati rashodima koji umanjuju poreznu osnovicu, te se isti ne mogu uzeti u obzir prilikom obračuna dohotka obrtnika.

U te rashode spadaju:

• Plaćeni porezi na dohodak, te akontacija poreza na dohodak za vlasnika obrta,
• Novčane kazne, kamate i kazne koje su dospjele zbog kršenja bilo kojeg Zakona,
• Rashodi koji nisu nastali u vezi sa sticanjem dohotka,
• Rashodi koji su registrirani u poslovnim knjigama, a za koje ne postoji validna dokumentacija (fakture),
• Premije osiguranja koje plaća poslodavac za svog zaposlenika, osim ako su premije uključene u plaću zaposlenika, tj. ako se na te premije obračunavaju doprinosi, porez i ostale naknade kao i na platu,
• Rashodi koji su nastali u vezi sa poslovanjem povezanih lica u mjeri u kojoj prelaze tržišnu vrijednost dobara ili usluga na tržištu,
• Gubitak od prodaje ili prijenosa bilo koje imovine između povezanih lica, i
• Donacije političkim strankama.

Tabelarni popis troškova koji se mogu i onih koji se ne mogu priznati u rashode perioda

U nastavku vam dajemo tabelarni pregled svih navedenih troškova, kao i to da li se mogu koristiti kao poslovni rashodi i u kojem obimu ili ne.

Samo da napomenemo da se PDV obveznicima u rashod priznaje osnovica bez PDV, a neobveznicima ukupan iznos sa uključenim PDV.

Legenda:

✅ - rashod se priznaje

⛔ - rashod se ne priznaje

🔷 - može se priznati, ali ne mora

🧑‍💼 - vlasnik

👷 - zaposlenik

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja, slobodno se javite.

Ne zaboravite se prijaviti na naš newsletter, kako biste svaki mjesec dobijali korisne informacije o poslovanju.