Trgovina - sve što treba znati

Trgovina ili razmjena dobara je osnova svake privrede i njen njaznačajniji generator razvoja. Kad se govori o trgovini, ne misli se na granape, pijace, shopping centre, hipermarkete i sl. Trgovina se dešava svuda oko nas. 

Trgovačke kese različitih boja

Kazandžija ono što proizvede svojim rukama, mora da proda da bi ostvario zaradu, isto kao i proizvodna kompanija odjevnih predmeta i td. Trgovačka roba koja se prodaje je nekad vlastiti proizvod nastao ličnim radom ili u nekoj mega proizvodnoj kompaniji, a nekada je to usluga.

Sve ovo je regulisano s više zakona, ali osnovni ili krovni je Zakon o unutrašnjoj trgovini, na koji se usko naslanja Zakon o zaštiti potrošača.

U ovom članku ćemo se osvrnuti na odredbe nedavno usvojenog novog Zakona o unutrašnjoj trgovini (u nastavku: ZUT).

U novom Zakonu o unutrašnjoj trgovini u članu 2. spominje se preuzimanje direktiva i preporuka Europske unije.

U nastavku ćemo detaljnije pisati o svemu što je u novom ZUT, a koji je počeo s primjenom, te je stari Zakon stavljen van snage.

Definicije usvojene novim Zakonom

Novim ZUT-om su usvojene jasne definicije šta je to tržište, šta trgovina, ko je trgovac, a ko potrošač i td. Jasna definicija ovih pojmova nije bila u starom zakonu, ali se novim tačno odredilo šta su:

  • Tržište
  • Trgovina
  • Trgovac
  • Potrošač
  • Prodavač
  • Trgovinska djelatnost
  • Prodajni objekat
  • Prodajno mjesto
  • Radno vrijeme u djelatnosti trgovine
  • Praznici
  • Trgovinska mreža
  • Tržišne institucije
  • Elektronska platforma
  • Elektronska trgovina
  • Prigodna prodaja
  • Posebne okolnosti i 
  • Specijalizovane prodavnice.

Za naše uslove, ovo su manje-više poznati pojmovi iz prakse, ali je interesantno definiranje elektronskih platformi i elektronske prodavnice.

Za upućenije, elektronska platforma bi bila marketplace, odn. mjesto ili sredstvo putem kojeg se vrši ponuda i potražnja i povezivanje ponude i potražnje gdje lica međusobno razmjenjuju robu i usluge ili gdje taj isti marketplace prodaje vlastitu robu i usluge. 

Primjer za to bi bilo olx platforma, s tim da se na olx vrši samo usluga posredovanja između ponude i potražnje, dok oni sami ne prodaju svoju robu. Drugi primjer bi bila platforma ekupi koja nudi vlastitu robu, ali i robu drugih kompanija koje mogu vršiti ponudu svoje robe i usluga.

Također, data je definicija elektronske trgovine koja predstavlja prodavnicu na internetu putem koje trgovac nudi svoju robu/usluge. Primjer za takvu prodavnicu je bilo koji webshop koji nudi vlastitu robu, npr. jysk.

Uslovi obavljanja trgovine i oblici trgovine

Novim Zakonom su rasčlanjeni i jasno definisani uslovi obavljanja trgovine te uvođenje standardizacije za robu koja se stavlja u promet i time postaje obaveza za sve na koje se zakon odnosi.

U ovom dijelu ćemo spomenuti, što je najbitnije, obavezu standardizacije robe koja se stavlja u promet koja mora biti usklađena sa standardima, tehničkim normativima, kvalitativnim normama, te označena mašinski čitljivom oznakom (GTIN identifikacijom, QR kodom i sl.) propisanim ili priznatim kao uslov za njihovo stavljanje u promet ili upotrebu na tržište BiH i F BiH.

Također, cijena se obavezno (kao i do sada) iskazuje u domaćoj valuti.

Trgovina voćem i povrćem

Šta je GTIN (Global Trade Item Number)?

GTIN ili globalni broj trgovinske jedinice predstavlja jedinstveni identifikator robe koji je unikatan u cijelom svijetu. 

To nije barkod na artiklu, nego jedinstveni broj koji služi za identificiranje robe na različitim nivoima pakovanja i jedinstven je u cijelom svijetu. 

Ovo je posebno važno za one koji svoju robu nude i izvan granica BiH, gdje taj proizvod ili roba ima jedinstven GTIN broj bilo gdje da se prodaje u svijetu, te bilo da se nudi u klasičnim prodavnicama ili online putem e-commerce platformi.

Uslovi obavljanja trgovine

Novi  ZUT (kao i stari što je) odnosi se  na registrovane trgovce (pravna i fizička lica, kao i trgovce pojedince) kao i na one koji nisu registrovani za obavljanje trgovine, tj. kojima trgovina nije pretežna djelatnost, te one koji se trgovinom bave “na crno”.

U tom smislu, trgovac je:

  1. Pravno lice registrovano za obavljanje trgovine na veliko, trgovine na malo ili bavljenja trgovinskim uslugama, a koji su registrovani kao pravna lica (d.o.o. ili d.d.),
  2. Fizičko lice koje obavlja djelatnost trgovine na malo i to isključivo u jednom prodajnom mjestu,
  3. Fizičko lice koje obavlja djelatnost trgovine izvan prodavnice ličnim radom - trgovac pojedinac,
  4. Pravna i fizička lica registrovana za obavljanje djelatnosti proizvodnje, kada svoje proizvode i usluge prodaju na tržištu,
  5. Fizička lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom (nosilac ili član porodičnog poljoprivrednog gazdinstva upisanog u odgovarajući Registar) u slučaju kada svoje poljoprivredne proizvode prodaju na tržnici na malo ili na veliko,
  6. Fizička lica koja na osnovu ugovora sa trgovcem obavljaju za trgovca trgovinu na malo izvan prodavnice,
  7. Udruženja građana koja se bave proizvodnjom vlastitih proizvoda i iste prodaju na malo izvan prodavnica na prigodnim prodajama, a u cilju finansiranja i ostvarivanja ciljeva udurženja i
  8. Fizička lica - građani koji se bave trgovinom bez odobrenja nadležnog organa (trgovina na crno) - tačnije kaznene odredbe Novog ZUT-a.

Uslovi obavljanja trgovine novom  zakonu su manje-više identični sa prethodnim, s tim da su neke odredbe prethodno važećeg Pravilnika o minimalnim tehničkim uslovima ugrađene u novi ZUT.

Trgovinom na veliko i trgovinom na malo mogu se baviti pravna lica koja su za to registrovana i ispunjavaju sve uslove shodno zakonu i minimalnim tehničkim uslovima. Trgovinom na veliko se ne mogu baviti fizička lica, odnosno obrtnici, nego isključivo pravna lica registrovana za to (odnosno d.o.o. ili d.d).

Također, trgovinom na malo se može baviti i fizičko lice (djelatnost srodna obrtu) i to isključivo na jednom prodajnom mjestu, odnosno trgovačkoj radnji. Trgovinom na malo izvan prodavnica može se baviti fizičko lice registrovano za ovu djelatnost, što je ustvari trgovac pojedinac, a koji svoju robu izlaže na tržnicama ili boksovima na pijacama.

Prodavač, zaposlen kod trgovca, mora imati najmanje III stepen stručne supreme, dok trgovac pojedinac mora imati najmanje osnovnu školsku spremu.

Od ostalih uslova vezanih za trgovačku radnju, koji su općeniti i važe za sve firme, već smo pobrojali u našem blog članku o tome šta preduzetnik treba znati.

Za obavljanje trgovine na veliko i trgovine na malo trgovac je dužan obezbijediti prodajni objekat ili drugo prodajno mjesto, kao i opremu i uređaje, a koji ispunjavaju uslove propisane zakonom i pravilnikom o minimalnim tehničkim uslovima.

Oblici trgovine

Trgovina se po osnovnoj podjeli može obavljati kao:

  • Trgovina na veliko,
  • Trgovina na malo i 
  • Pružanje trgovinskih usluga.

Kao posebni oblici trgovine navode se:

  • Trgovina na otkupnim stanicama, 
  • Trgovina na otkupnim mjestima, 
  • Trgovina na poljoprivrednim gadzinstvima, 
  • Trgovina javnim nadmetanjem (dražba, aukcija) i 
  • Trgovina na robnim berzama.

Ovdje nećemo detaljnije pisati o svakom od ovih vidova obavljanja trgovinom, nego u posebnim člancima, koje ćemo uskoro objaviti.

Ipak, kratko ćemo napomenuti osnovne razlike između trgovine na veliko i trgovine na malo, te šta su to trgovinske usluge.

Trgovina na veliko je kupovina robe radi dalje prodaje i to isključivo drugim pravnim  ili fizičkim licima, koja obavljaju neku registrovanu djelatnost. Dakle, trgovina na veliko ne smije svoju robu prodavati krajnjim potrošačima - fizičkim licima.

Trgovina na malo je prodaja robe krajnim potrošačima radi zadovoljenja njihovih potreba, kao i prodaja za krajnju potrošnju pravnih i fizičkih lica (u poslovne i vanposlovne svrhe).

Trgovinske usluge su djelatnosti kojima se uz naknadu podstiče obavljanje razmjene robe od proizvođača do krajnjeg potrošača u šta spadaju: posredničke, zastupničke i komisione usluge, zatim franšizing, skladištenje, otprema i doprema robe, transport i špedicija, kontrola kvaliteta i kvantiteta robe, marketing, usluge trgovačkih centara, usluge tržnica na malo i veliko, stočne pijace, robne berze, aukcijske kuće, sajmovi, privredne izložbe i manifestacije.

Radno vrijeme

Ono o čemu se najviše prašine diglo u novom ZUT-u jeste radno vrijeme.

Radno vrijeme trgovine

Novim ZUT-om, čitav jedan član zakona je posvećen radnom vremenu. Tako se navodi da:

  • Radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac u periodu od ponedjeljka do subote i to u ukupnom trajanju do 90 sati sedmično, a koje trgovac samostalno raspoređuje,
  • Trgovine su zatvorene nedjeljom i u dane praznika, osim cvjećara, pekara, suvenirnica i objekata tradicionalnih i starih zanata,
  • Odredbe o neradnim nedjeljama i u dane praznika se ne odnose na prodajne objekte koji se nalaze unutar ili su sastavni dio željezničkih i autobusnih stanica i aerodroma,  benzinskih pumpi, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih objekata, muzeja i parkova prirode, groblja i specijalizirane prodavnice vezane za prodaju na grobljima,
  • Također, ove odredbe se ne odnose na dragstore (čije radno vrijeme je od 0 do 24 svaki dan), zatim na otkup primamih poljoprivrednih proizvoda, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima, stolovima i u boksovima na tržnicama na malo, prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima, stolovima i u boksovima izvan tržnica na malo, prigodnu prodaju organizovanu u sklopu sajmova, priredbi i izložbi, prodaju putem elektronskih prodavnica, prodaju putem automata, te prodaju u proizvodnim objektima porodičnih poljoprivrednih gazdinstava.

Isto tako, ove odredbe ne važe u posebnim okolnostima kao što su elementarne nepogode ili vanredne situacije, a tada radno vrijeme objekata određuje Federalna uprava civilne zaštite.

Izuzetno od ovog pravila, gradska ili općinska vijeća mogu dati prijedlog Vladi Federacije BiH da posebnom odlukom mogu odrediti koji prodajni objekti na teritoriji tog grada/općine mogu biti izuzeti od ovih odredbi.

Radna odjeća

Prema novom ZUT-u predivđeno je posebnim članom da prodavači moraju imati odgovarajuću odjeću, a u posebnim uslovima i obuću, na kojima je potrebno imati vidno i jasno istaknut logo, odn. naziv firme, te ime i funkciju.

Osnivanje trgovine

Procedura osnivanja trgovine se nešto razlikuje u zavisnosti od toga da li se osniva kao d.o.o. ili kao djelatnost srodna obrtu ili pak kao trgovac pojedinac.

Proces osnivanja obrta smo opisali u našem blog članku o osnivanju obrta. Osnivanje trgovine je manje-više slično, s tim da je potrebno dodatnih dokumenata i koraka prilikom osnivanja i otpočinjanja sa radom na koje treba obratiti posebnu pažnju.

Fizičko lice da bi osnovalo trgovačku radnju (kao obrt ili kao pravno lice - d.o.o.) potrebno je da ispunjava sljedeće uslove:

  1. Državljanin je Bosne i Hercegovine,
  2. Poslovno je sposoban,
  3. Posjeduje najmanje III stepen stručne spreme ili posjeduje dokaz da lice koje će zaposliti ima najmanje srednju stručnu spremu III stepena,
  4. Zdravstveno je sposoban ako je za obavljanje trgovine na malo određenim robama iz predmeta poslovanja trgovačke radnje zdravstvena sposobnost propisana kao poseban uslov,
  5. U vlasništvu, posjedu ili zakupu ima poslovni prostor koji ispunjava opće i posebne uslove utvrđene članom 14. Zakona (prodajni objekat koji ispunjava urbanističko-građevinske, minimalne tehničke opremljenosti i sanitarno-zdravstvene uslove),
  6. Da nema zasnovan radni odnos, 
  7. Nema već osnovanu trgovačku radnju,
  8. Pravomoćnom odlukom nije mu izrečena mjera zabrane obavljanja trgovačke djelatnosti,
  9. Ispunjava i druge uslove propisane zakonom ili drugim propisom.

Nadležni organ je dužan u roku od 8 dana od dana podnošenja izdati rješenje o odobrenju obavljanja trgovinske djelatnosti.

Nakon dobijanja rješenja od nadležne institucije gdje je izvršena registracija (općina u slučaju obrta i sudski registar u slučaju d.o.o.), potrebno je izraditi pečat s kojim će se  ovjeravati dokumentacija i zahtjevi u svakom narednom koraku.

Odmah po izradi pečata, podnosi se zahtjev za poreznu registraciju. Nakon što nadležna porezna uprava izda Uvjerenje o registraciji poreskog obveznika (ID broj), podnosi se zahtjev za statističko razvrstavanje, a nakon toga se otvara račun u banci i nabavlja fiskalna kasa te vrši fiskalizacija iste. 

Ovo su koraci potrebni za registrovanje trgovine. Razlikuje se jedino dokumentacija i institucija kojoj se podnosi zahtjev za registraciju.

U slučaju fizičkog lica - obrtnika, zahtjev se podnosi općini gdje će biti sjedište trgovačke radnje, a u slučaju osnivanja d.o.o. zahtjev sa potrebnom dokumentacijom se podnosi u nadležni sud općine gdje će biti sjedište.

Početak rada

Trgovac - pravno lice može otpočeti sa radom nakon što podnese dokaz o registraciji, zatim pismenu izjavu o ispunjavanju minimalnih tehničkih uslova, te obavijest o početku rada nadležnoj inspekciji (Federalna uprava za inspekcijske poslove) u roku od pet dana prije početka rada. 

Trgovac fizičko lice (trgovačka radnja ili trgovac pojedinac) može da počne obavljanje djelatnosti kada od nadležnog organa dobije rješenje o odobrenju obavljanja trgovačke djelatnosti.

Ukratko 

Trgovina je veoma specifična iz razloga što se može obavljati na mnogo načina, pa je i djelatnost veoma detaljno definirana zakonima. Novim Zakonom je dosta toga novog specificirano i dodano, što je korak naprijed u reguliranju pravila obavljanja trgovačke djelatnosti.

Čak postoji i inicijativa da će se u narednom periodu donijeti poseban zakon o elektronskoj trgovini. Ipak, ovim ZUT-om je dosta toga obuhvaćeno, pa bi vjerovatno to bio prijelaz do kompletnog zakonskog rješenja o e-trgovini.

Mi vam možemo pomoći i savjetovati ukoliko se odlučite registrovati trgovinu ili se baviti e-commerce biznisom.

Obavezno se prijavite na naš newsletter. Na taj način ćete sebi obezbijediti 30 minuta besplatnih konsultacija.